Staražytny samahučny udarny inctpument. Maje vyhlad pramavuholnaj z vuzkim pierachvatam pasiaredzinie draŭlanaj abo mietaličnaj doški ci bruska, pa jakim bjuć (“kałatajuć») pałkaj z šarykam na kancy abo małatkom. B. vialikaha pamieru padviešvali na biłnicu, małoje B. trymali ŭ ruce. Pry udary pa B. uznikajuć mocnyja rezkija hyki nieakreslenaj vyšyni. Vykarystoŭvali jak sihnalny inctpument, emacyjanalna kamunikatyŭny zmiest sihnałaŭ usprymaŭsia praz temp udaraŭ. Vykarystouvałasia i ŭ manactypckim pobycie (dla adbivannia času dnia, paviedamlennia pra roznyja zdarenni). U 16-17 st. terminam B. karystalisia i dla abaznačennia małatka dla nastrojki strun i piorka dla brynkannia pa strunach. B. zredku ŭžyvajecca i ŭ naš čas (u staražoŭstvie, na budoŭlach). B. nazyvajuć taksama jazyk zvana.
Біла
Krynica:
Этнаграфія Беларусі. Мінск. 1989. Рэдактар: Шамякін I. П. Выдавецтва: БелСЭ. 575
с.: іл.