Noč nadyjšła, baraźnić Nieba prastoru pustuju. Vypaŭz na dach maładzik, Vyciahnuŭ mieč... i vartuje. Chaj padcikajecca zło, – Ŭ mih adsiačeć jamu hołaŭ... Chto tam? Nie, heta hallo Łipaŭ prasiejvaje šołach... Cicha... Znoŭ... Kroplami ŭ zmrok Kapaje niečaja pieśnia. Peŭnie, chtoś serca urok Nočču łilovaj la vieśnic... Hołas, nu j hołas! Na ździŭ! Ech, i dajecca-ž u znaki! Komin abniaŭ maładzik, Mieč apuściŭ... i zapłakaŭ...
|
|