Ja – dziaŭčynka na šary, Što płyvie u błakicie! I pałajuć Stažary Nada mnoju ŭ zienicie, I nikomu nia ŭ ciažkaść, Ja – nibyta pušynka, Što traplaje ŭ biazvažkaść, Ja – na šary dziaŭčynka! Šar viałiki, biaźmiežny U ździŭleńni ja krataju, Byccam Biełyja Viežy, Byccam čornyja kratery, Hory źziajuć śniahami I dymiacca abšary U mianie pad nahami. Ja – dziaŭčynka na šary! Zaručusia ź biasstraššam U hustoj siniavie, Stracić jak raŭnavažža, Kałi šar nie daje?! Im adzinym sahreta, Nie ŭpadu, i nia dziva! Pada mnoju płanieta, Što mianie naradziła. Ja ž – dziaŭčynka na šary!
|
|