Nie paddajusia lenaści i stomie, – žyćcio prysudna stavić svoj załik! A dni maje na tym vysokim złomie, kałi patrebna vieści pieraŭłik. I voś žyvu: padłikami zaniata, – tut budzie płod, tut – zaviazi niama! Śpiašajusia... vysiejvaju ziarniaty i spadziajusia – sieju nie darma. Byvaje, što nie ŭłičvaju pavodki i časta zabyvaju nie suchmień... Hady maje! Ja zhodna na karotki, ale ŭradłivy i admietny dzień.
|
|