Pole majo, pole! Ty mnie daram Božym; Lublu ciabie ščyra Absiejana zbožžam. Lublu tvaich miežaŭ Stužak rad zialony, Roŭnyja barozny Šyrokich zahonaŭ. Lublu ciabie, pole, Viasiołaj viasnoju, Jak ty zarunišsia Ŭsiakaj dabrynoju; Jak na tabie srybna Zaćvicie rasica, Ptuška zaščabieča, Sonca razharycca. Lublu ciabie letam, Jak krasuje niva, Jak šumić ad vietru Błohasna, ščaśłiva; Jak kołas naśpieły Pad siarpom sahniecca, I smutnaja žniejaŭ Pieśnia paniasiecca. Lublu ciabie, pole, Ŭ vosień nieskupuju, Jak napoŭniš puniu Ty maju pustuju; Jak ty mnie za pracu Adpłacišsia hojna, Da viasny k nalećciu Pražyvu spakojna. Lublu tady navat Ciabie, majo pole, Jak nad taboj žudka Zimka zaskahole; Jak pačnie śniažnica Hurby nasypaci, Byccam majo ščaście Navieki chavaci. Pole majo, pole! Daj ža ty mnie siły, Kab ciabie lubiŭ tak Da samaj mahiły!
[1906–1910]
|
|