Barynia-sudarynia
|
Dyjaloh z narodnaha
|
– Barynia-sudarynia, što hladziš tryvožna, čamu chodziš, barynia, aściarožna? – Maja sukienačka dakładna skrojena, lubomu strečnamu tolki mirhni! Ale jakim pitvom duša napojena, čamu haryć jana, niby ŭ ahni?! Išła łužkami ja, išła ja siołami, dy tolki vypaŭ mnie toj šlach manoj, lepš i nia bačyła b jaho, viasiołaha, bo jon z druhoj stajaŭ, a nie ca mnoj! – Barynia-sudarynia, dzie znajści parady? Padkazać by, barynia, ja tabie i rada... Tolki ž vočy žuracca i maje tuhoju, moj taksama stajaŭ nie sa mnoj – z druhoju! – Što ž rabić nam, miłaja, viečar nabiahaje.. Vuń jakoj ščaśłivaju zorka vyhladaje! Choć vaźmi dy ź pieršym ža strečnym pavitajsia?. – Och, sudarynia-barynia, nie pytajsia.
|
|